MEKTEB, NJEGOVA ULOGA, SVRHA I CILJEVI

Riječ mekteb označava mjesto gdje se uči pisati, i gdje se čovjek uopćeno opismenjava. O važnosti pismenosti svjedoči i zakletva Uzvišenog: "Tako mi pera i onog što oni pišu..." Naredba da se uči došla je u Ramazanu. To su prve riječi Allahove dž.š. zadnje objave. A u Ramazanu Muhamed, a.s., je otvorio i prvi mekteb. Utemeljio mjesto gdje će muslimanska djeca učiti pisati i čitati. Zarobljenicima Bedra poslanik je ponudio slobodu ako oni oslobode muslimansku djecu velikoga zla, nepismenosti.

U nekadašnja vremena mekteb je bio mjesto gdje se sticala opća pismenost. Promjenom društvenog poretka mekteb je izgubio tu ulogu općeg a zadržao ulogu vjerske edukacije i obrazovanja. U mektebu ljudi su nekad učili i sticali opće znanje. Promjenama koje su se dešavale u društvu mekteb je reducirao svoju ulogu na podučavanje propisima vjere i obreda iste. Gubljenjem te svoje opće uloge mekteb nije izgubio na važnosti u našim životima. Naprotiv, on je postao nezamjenjiva stepenica i nužna karika u lancu na putu odgoja naše djece.

Naša djeca u mektebu se uče i odgajaju. U mektebu će djeca učiti kako započinju svaki dobar posao, u mektebu djeca uče kojom će rukom jesti, uče važnosti selama i njegovu praktičnu primjenu, uče kojom će nogom ući a kojom iz kuće izaći, uče da trebaju poštovati roditelje i starije, mekteb će djeci pružiti i znanje kako se obući lijepo a i po propisu.

Mekteb će našu djecu naučiti da ne budu škrti ali ni rasipnici, naučit će ih da ne smiju biti lijeni i da je rad ibadet. Naučiće mekteb našu djecu da u školi trebaju biti dobri učenici jer će saznati da prvo što je Uzvišeni objavio poslaniku jest upravo ta naredba, steći će prave, istinske prijatelje a oni su vrlo važni u procesu odrastanja, stasavanja i sazrijevanja. Zabilježeno je da jedan otac, vidjevši da mu se sin druži sa neodgojenom djecom, skrenuo mu pažnju i rekao da se ne druži sa njima jer će postati kao i oni. Sin reče ocu da neće njihovo zlo obuzeti njega. Bio je tako samouvjeren da mu otac ne reče ništa.

Narednog dana otac donese kući gajbu jabuka. U njoj bijaše jedna truhla. Pođe sin da skloni trhulu jabuku a otac mu reče, ostavi, učinit ćeš to kasnije. Za nekoliko dana mnogo jabuka u gajbi bijaše truhlo. Poduči ga otac da nije moguće imati loseg prijatelja a ne postati kao i on.

Roditeljima bi trebalo predočiti da je mekteb ono mjesto koje je Muhamed, a.s. u Ramazanu utemeljio traživši od bedranskih zarobljenika da oslobode muslimansku djecu neznanja kako bi mogli biti korisni zajednici a i kako bi živjeli u okrilju Allahovog zadovoljstva. U mektebu se uče propisi vjere, a propisi vjere su ograda koja nas čuva da ne posrnemo. U mektebu se uči kako živjeti obrede vjere, a obredi vjere su odgojni metod koji nam pomaže da kad u iskušenje dođemo da ogradu ne prekoračimo. Učit će kako se klanja i učit će da treba klanjati jer samo je namaz moćan da čovjeka 24 sata drži daleko od grijeha i da mu u svijesti bude prisutna spoznaja da je Allah dž.š. sveprisutan i da nas On u svakom trenu prati.

Poslanik Muhamed, a.s. kaže: "Umrla osoba u mezaru je poput utopljenika, čeka pomoć i kad bi bilo ko utopljeniku pružio ruku spasa on bi je prihvatio". Poslanik umrlog u mezaru poredi s tim nevoljnikom a pomoć koja treba stići umrlom u mezaru je dova, Fatiha, namaz, lijepo odgojeno dijete je onaj subjekt koji će pružiti ruku spasa ocu i majci svojoj kad se oni u mezar nastane. Ne budu li išli u mekteb neće znati pružiti ruku spasa koja se zove Fatiha, dova, a naučite li dijete da klanja i kako se klanja ono će svakoga dana Allahu, dž.š., činiti dovu "Gosopodaru moj oprosti meni i roditeljima mojim na dan kad se bude račun polagao". I kao što smo radosni otpremili svoju djecu u školu, kupili i torbu i knjige i novu odjeću i pustili ih da idu Allahovim, dž.š., putem svjesni Poslanikovog hadisa: "Ko izađe na put sticanja znanja on je na Božijem putu sve dok se ne vrati". Na isti način, sa istim žarom i entuzijazmom roditelji treba da otpreme svoju djecu u mekteb kako bi imali djecu. Istruhoše i ostale jabuke od one jedne, zato svome djetetu dajte da mu mekteb bude drug kako bi bilo uzorit građanin, kako bi bilo koristan džematlija, kako bi se znao brinuti o sebi, o porodici, kako bi znao slušati roditelje i poštivati ih... kako bi, jednom riječju, bilo čovjek.